poput kakvog plavog cvijeta, u kljunu nosi
srebrn list. Mnim da je ovo
najdražesniji prizor, ukoliko ne smeta
malo umiranja, kako uopšte ima dana
u čitavom tome životu bez prskuta sreće?
Više je riba nego lišća
na hiljadama stabala, a ipak je njemu svejedno,
jer nije rođen da misli o tome niti o bilo čemu drugom.
Kada talas udari preko njegove plave glave,
voda ostaje biti vodom, glad mu preostaje
kao jedina moguća priča u njegovom životu
u koju bi mogao vjerovati.
Ne kažem da je u pravu. Niti
da griješi. Pobožno on uznosi srebrni taj list svoj
sa rijekom što se tanji, u oporom
i usporenom plaču,
nisam mogla da se uzdignem iz zamišljenog tijela,
ako bi moj život mogao zavisiti od toga, on će se vratiti
preko blistavog mora da učini to isto, učini to
(dok žudim da i ja učinim nešto, bilo šta) savršeno.
Preveslao do Hiperboreje Radomir D. Mitrić
Slika Džej Džej Harison
